nedjelja, 01.07.2007.

_-_-_

Ako ovo citaju ljudi koji me poznaju,neka me pozorno saslusaju...
Unatrag par tjedana...sve je pocelo...
Osoba koju su zvali M€DO potpuno se promjenila...Meni je zao sto drugi pate zbog tog..
Znam nisam fer..pokvaren sam..vise ni ne pricam s nekim ljudima,samo bi se svadao..
Prije ste me mogli drzat za rijec,a sad vise ni obecanje nemogu ispunit..znam da gubim puno tim svojim ponasanjem..gubim polako prijatelje,gubite povjerenje u mene,samo vas ljutim..
Zeko:sorry...fakat sam govno u zadnjih par dana.. i razmisljal sam..mozda si u pravu za ono kaj si reko,dok s druge strane neznam..mozda bi te ipak trebal poslusat...
Anja: znam da mi ti zelis pomoc,al i sama znas da ti to ne dopustam...meni je zao,al nisma naviknut da mi drugi pomazu..uvjek se sam brinem za svoje probleme..mozda i jednom shvatim da je i meni potrebna pomoc...
Curi kojoj sam nes obecal i tako prvi puta prekrsio obecanje stvarno mi je zao..kaj nemogu doc na taj fucking msn u jebenih 8 sati..znam da se ljutis..oprosti..
A svima ostalim zao mi je kaj vas gnjavim...

utorak, 05.06.2007.

???

Ej...
Meni je malo dosadno u toj vrazjoj skoli!!Neda mi se slusat tu profesora kako melje neke gluposti!!Sve bi bio ok da ga bar nes kuzim..al ok..nema veze..
Jos 3 tjedna pa je gotova ova skola!!Hm...
Iskreno zafrknul sam ovu godinu..mozda cu proc bez popravnog,a mozda i padnem...naznam sto mi je radit!!
Vi vjerovatno nemate takvih problema...a mozda i imate!!
Aj dobro nije sve tak crno...ovaj je profesor munjen do kraja...tipkam po toj tipkovnici a on nis ne cuje...vec bi shvatol da tipkovnica tak strasno ne lupa!!mozda sam ja malo previse zivcan..
Ma dobro da ja ne trosim uzalud rijeci...
Lijep pozdrav svima!!!
Uzivajte!!!

I da!!Evo neki spotic za kraj

nedjelja, 27.05.2007.

LoNg TiMe

Ola...
kaj se neko uopce sjeca mene???Fakat me dugo nije bilo...
znam da nisam nikom falio,al meni je doslo da se opet malo posvetim blogu!!!
Dansa necu objavit,samo tek tolko da nesto objavim!!
E al dajte,ako neko zeli pomoc nek mi da neke ideje za blog??
Molim vas!!
i'l be back!!

nedjelja, 15.04.2007.

KiSa AnDjElA

Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim plavim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz plavu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…
« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…
Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…
Ljubavi, trebam te!

srijeda, 11.04.2007.

napokon

Pozz…
Evo da se malo javim..vec dugo nisam nista pisao…zaboravio sam na svoj mali
bligich..
ko sto vidite promjenio sam dizajn…meni je bas super…
Roba me stvarno iznenadila!!
radi super dizajneve i super je osoba i frendica…a i radi super dizajneve..
svratite na just my life and me
Evo ja neznam sto da vise kazem…
Sutra cu nesto novo objavit..
Adio...

subota, 17.03.2007.

......

Evo….sjedim tu za kompom već sat vremena i ne znam što da napišem…
Slučajno sam se sada sjetio kako mi je jedna cura rekla da ju njezina „bst frendica“
ismijava u društvu!
To me navelo da se zapitam: tko su uopće naši prijatelji??
Kome možemo vjerovati danas?
Možemo li ikome vjerovati?
Svi su tako dobri i slatki kada nešto trebaju.
Pričaju,..pričaju,..jadaju se,..hvalisaju..ali nemaju uho za slušanje.
Kradljivci naše energije.
Drski kad nije po njihovom.
Kritični, ali ne i samokritični…
Moj frend i ja prošli smo puno toga zajedno…
U svakoj nevolji bio je uz mene I nikda nije pobjegao…
Znam dam u mogu vjerovat,dok s druge strane postoje ljdi koji koje smatram prijateljima,prave se da su moji prijatelji,glume da vole pričat samnom,a iza leđa me ogovarju I pričaju razne laži….
Iskreno meni je svejedo što oni pričaju o meni!!Ja sam takav kakav sam I za nikog se neću mjenjat!!!
Prilično je teško nač prijatelja kojem možeš vjerovat…Ali ako te on/ona smatra svojim prijateljem kako te može ismijavat pred drugima??
Ja samo znam da sam za svoje prijatelje spreman gurnut ruku u vatru!!I znam da su oni spremni za mene!
Ali ja pitam vas jeste li vi spremni učinit istu stvar??

………………………………………….
"Tko su tvoji prijatelji?
To je pitanje koje traje!
Sljedeći put kada se okružiš tucetom izgubljenih ovaca koje obožavaju
tvoju novu jaknu i tvoju novu frizuru i tvoje super-guba naočale, pitaj.
Tko su moji prijatelji, moji pravi prijatelji, tko su ti drugi koji su došli
sa zvijezda? Gdje su sada i što rade?"

petak, 09.03.2007.

......

….dok sam danas putovao vlakom,slušao sam svoj mp3 player,
sjedio sam u zadnjem vagonu… pogledao sam kroz prozor u
trenutku kada je počela svirat jedna prekrasna pjesma…počela je lagano
rominjati kiša….kad je pala prva kapljica na prozor pomislio sam:“opet ne plačem sam…“
na prvoj stanici ušao je jedan par…dečko i cura…na prvi pogled savršen par…
zajedno su sjedili nasuprot mene,približili se jedno drugome,potiho šaptali jedno drugome…u očima cure navirala je suza,suza radosnica jer je shvatila da je netko
voli i cijeni…uzvraća ljubav istom mjerom,ali kao što sam rekao oni su naizgled savršen par….
2 stanice kasnije u taj vagon gdje sam sjedio ušle su 3 zgodne cure…u tom trenutku kada
su cure prolazile kraj nas,taj isti dečko pogledao je za drugom…njih dvoje ozbiljno su pričali,a on je hladno pogledao drugu…
njegova cura to je primijetila…na tom istom oku,na tom oku koje je prije par minuta
puštalo suzu radosnicu,sada pušta suzu,suzu od koje mi se srce počelo lomit.
vidjelo se na njenom licu da plače, ali ona se pravila da se smije…
pomislio sam:“ koji gad…“ srce mu ja na dlanu dala,povjerila mu svoj život,vjerovala mu, odrekla se vjerojatno puno toga da bi s njime provela lijepe trenutke…
nemogu si zamislit kako se osjećala…Vjerojatno joj se srce lomilo…Osjećala se kao da mu ne pruža dovoljno,da nije dovoljno dobra za njega…
pogledao sam ponovo kroz prozor,uočio sam kapljicu kiše kako klizi kroz prozor…
Ako bolje pogledate tu kapljicu,možete se sjetit osobe koju ste nekada voljeli…
Ja sam se sjetio jedne djevojke…bilo je to davno,nije vrijedno sjećanja…
Bio sam zaljubljen do ušiju,ali ona na to nije obraćala pažnju…
Kad sam je gledao kako plače,želi sam biti jedna od njezinih suza…da joj potečem kroz to lijepo umiljato lice,nježno i osjećajno,da joj dodirnem usne,usne koje su medene i prekrasne…spustio bi se njezinim grudima i zastao na njeno srcu…uvukao bi joj se u kožu i prirastao njenom srcu…
To se nikada nije dogodilo…i zbog toga ne žalim…najviše žalim jer nikada u životu s njom nisam progovorio više od 2 riječi…
Istina je da se bojim približit curi…
Ponekad sanjam neku curu…Sanjam da ju volim svim srcem svojim,volim je onakvu kakva je…nebi promijeni ni jednu crtu tog prekrasnog lica….
Kada joj se približim toliko da mogu čuti njezino srčeko kako ludo kuca kada sam u njezinoj blizini…Volio bi da je mogu poljubit,ali kad joj se približim ona nestane…
odlazi u obliku vjetra…prije nego što nestane u toj tvrdoj noći osjetim kako se približi mom srcu…u grudima mi postane ugodno…
Nažalost kada se probudim,shvatim da je to samo san,ali ja vjerujem u snove…zbog tog sna moj život ima smisao,jer znam da na ovoj kugli zemaljskoj ima trunčicu nade i za mene…
Uglavnom samo sam htio reći da ako nekog volite,shvatite da između te ljubavi nema mjesta za drugu curu ili dečka…
Ljubav se zasniva na povjerenju,a u današnjem životu povjerenje je nešto na što se zaboravilo!!
Danas se teško oslonit i na vlastitog brata,a kako onda vjerovat jedno drugome ako ne znate u što vjerujete…

utorak, 06.03.2007.

Zar je moguće??

Sjedila sam na obali i promatrala zalazak sunca, opet me je taj savršeni događaj ostavio bez riječi. . . Razmišljala sam o tome gdje je sada sunce izašlo, kome je sada svanulo. . . meni je u životu već dugo pomrčina. . . iz razmišljanja me je prenuo zvuk mobitela. Ah, ta glupa naprava uvijek zazvoni kad ne treba, izvadila sam ga iz džepa i pogledala, na zaslonu je pisalo tvoje ime. U meni se pojavila bujica osjećaja, zašto me zoveš, zar ti moje odbijanje poziva ne govori ništa? Šta hoćeš? Držala sam mobitel i razmišljala dali da se javim, ruke su mi drhtale. . . nešto se u meni prelomilo i odlučila sam se javiti. . .
"Molim?"-rekla sam hladno
"Ej mala, slušaj, nemoj poklopiti, molim te"-rekao si
"Da imam namjeru poklopit, ne bi se javila"-drsko sam odgovorila, znala sam što želiš i zašto me zoveš, ali pravila sam se da nemam pojma.
"Večeras slavim rođendan, i volio bih da dođeš"
"Ajme, pa rođendan ti je danas, totalno sam zaboravila"-slagala sam, prije bih umrla nego zaboravila tvoj rođendan.
"Ma nema veze, hoćeš doći"-osjetila sam razočaranje u tvom glasu, nisi očekivao da ću ti to reći.
Odgovorila sam da ću razmisliti, i poklopila. Jedan dio mene je htio ići, a onaj drugi dio mene je govorio da ne bih smjela. Ipak odlučila sam da ću otići, opet je srce pobijedilo razum. Dok sam se spremala, razmišljala sam o nama. . . . . . . . . . . . . o tebi, o svemu što se događalo među nama u protekle 4 godine. Imala sam samo 16 godina kada sam te upoznala, kada si se doselio u moje mjesto. Od trenutka kada sam te prvi put vidjela zaljubila sam se u tebe, a i ti u mene. Nikada neću zaboraviti kada si me prvi put poljubio, kada si rekao da želiš da budemo skupa. Tada sam imala osjećaj da je cijeli svijet moj, dala sam ti svoje srce na dlanu i ti si ga uzeo, nisam žalila zbog toga. Znao si da si prvi i jedini muškarac u mome životu, znao si da te volim onako kako samo djeca znaju voljeti; čisto, iskreno, naivno, dajući cijelu sebe. .
Tada se dogodilo ono čega sam se najviše bojala, nakon 4 godine naše ljubavi, ja sam prvi put sa tuluma otišla sama kući. Rekli su mi da si ti odvezao onu plavu kuju kući. čitav svijet mi se srušio u samo jednoj sekundi, ti si me prevario. . .
Dok sam išla kući, suze su mi se slijevale a glavom mi je prolazilo samo jedno pitanje "Bože zašto?", ali odgovora nije bilo. Drugi dan si zvao, nisam se htjela javiti. . . bio si uporan, zvao si svaki dan, ali nisam se javljala. . . prestala sam odlaziti na mjesta gdje bi te mogla sresti, a i kada sam te slučajno srela, prelazila sam na drugu stranu, okretala glavu. . . srela sam onu plavu kuju jedan dan, i ona mi je rekla da si izvrstan u krevetu, da se nikada nije bolje provela. . . kako sam ju samo mrzila. . .
Sat je otkucao 21:00 sat i ja sam krenula na tvoju rođendansku proslavu. Dotjerala sam se najbolje što sam znala i umjela. Htjela sam ti pokazati što si izgubio. Kada sam došla svi su zanijemili i gledli prema meni. Nisam obraćala pozornost na njihove komentare već sam visoko dignula glavu i prišla ti. Pružila sam ti poklon i zaželjela sve najbolje, gledao si me ni sam ne vjerujući da sam to ja. pitao si me nešto, ja sam krenula da ti odgovorim, ali ona plava kuja se je stvorila pored nas, zagrlila te i rekla kako želi idući ples. Nisi joj ništa odgovorio, a ja sam se okrenula i otišla na drugu stranu, zamolila sam tvog prijatelja za ples na što je on odmah pristao. Nas dvoje smo plesali, a ti si stajao po strani, smijao se i pogledavao prema nama. Iako su svi mislila da se odlično zabavljaš, ja sam vidjela tugu u tvom pogledu, meni nisi moga sakriti ništa. . . nije me bilo briga što se u duši osjećaš jadno, pa i ja sam se tako osjećala. Tada je opet ona plava kuja došla do tebe, grlili ste se i smijali. . znala sam da je to gluma, da to radiš da bi mi napakostio, ali nisam mogla više izdržati, odjurila sam što su me dalje noge nosile. Trčala sam kao luda, željela sam što prije nestati s toga mjesta i otići što dalje od tvoje kuće. Kada sam se uvjerila da sam dovoljno daleko, usporila sam, ali tada sam u daljini začula nečije korake kako me pokušavaju sustići. Prepoznala sam te korake i opet potrčala, nisam htjela da me sustigneš, ali Bog ili sudbina su to htjeli, zapela sam za jedan kamen i pala. Došao si do mene i pružio ruku, nisam ju prihvatila već sam se sama podigla i krenula. kako me je samo noga užasno boljela, ali susprezala sam bol.
"Stani, kuda ćeš?"-upitao si me pomalo zabrinuto.
"Tebe je kao briga kuda ću? Uostalom, tko si ti da ti polažem svoje račune?"-ljuto sam odgovorila i nastavila dalje dok me noga rasturala od boli.
"Stani da razgovaramo, molim te, toliko si mi ostala dužna"-rekao si poput malog djeteta kad moli mamu novu igračku.
"Ja tebi ostala dužna? Gade odvratni!!!"-uzviknula sam, bijes mi je izlazio na uši
"Da, ti meni ostala dužna". rekao si kao da ti je čudno što se toliko ljutim
"Slušaj ti kretenu jedan, kako se uopće usuđuješ? Ma kako uopće imaš obraza nakon svega tražiti od mene da podmirujem neke dugove??"
"Dođi, idemo sjesti na klupu, ne mogu gledati kako skakućeš više na jednoj nozi. Dali te jako boli? hoćeš da te odvezem kod doktora?"-pitao si plaho.
"E nemoj molim te glumiti neku brižnu dušu, idem sjesti ali ne zato jer si ti zaslužio da sjedim s tobom nego samo i jedino iz tog razloga jer me noga užasno boli"-odgovorila sam, a u meni se sve slamalo od tuge. Tada sam bila sigurnija nego ikad prije da te volim više od ičega. Kada smo sjeli, ti si prvi počeo:"gle, ne znam šta je bilo s nama, ne znam zašto smo pukli, ali znam da jednostavno ne mogu bez tebe. Pošto si ti ta koja je odlučila reći zbogom našoj ljubavi, i pošto si ti prekinula svaki kontakt sa mnom, poštivat ću tvoju odluku, samo mi reci zašto? Već 3 mjeseca te zovem svaki dan kao zadnja budala, uporno me izbjegavaš i danas ne znam kojim čudom si se javila i odlučila doći! U čemu je problem? Pa ti si ta koja je sve srušila. . "
Slušala sam ga ne vjerujući vlastitim ušima, mržnja, prijezir, gađenje, bijes, gorčina, sve se nakupilo u meni.
"Ja sam odlučila jeli? Ma kako te samo nije sramota glumiti nekakvu žrtvu ovdje? Ali ne moraš lagati, nema nikoga u blizini, sami smo. Samo me zanima kako se možeš praviti idiot, kako imaš srca stavljati mi sol na još uvijek živu ranu? Zašto me uopće podsjećaš na to. . . "-Pukla sam , nisam više mogla izdržati, nakon toliko godina prvi si me put vidio kako plačem. . . ništa ti nije bilo jasno. Ali nastavila sam makar su me suze gušile:" Da pa naravno, ja sam kriva što si sa onog tuluma odvezao onu plavu kuju pravac u krevet, jelda? ja sam kriva što si me ostavio samu kao zadnjeg kretena da trpim dok mi se drugi smiju? pa da tko će drugi biti kriv nego ja?"
Gledao si me ne vjerujući. . . . "Ali ja. . . otkud ti da sam spavao s njom? Jesam, odvezao sam ju doma, ali rekao sam Bojanu da ti sve objasni. "
"Nije meni Bojan ništa objasnio, a nije mi ni trebao objašnjavati pa nisam toliko glupa a ona mi se poslije te noći hvalila kako si odličan u krevetu. "
"Pa ne vjeruješ valjda da. . . . . ?"
"Da si spavao s njome? Iskreno, nakon onoga što sam večeras vidjela, vjerujem više nego ikad"-suze su mi opet krenule, gledao si me, a ja sam htjela da istog trenutka nestanem sa lica zemlje, koliko me je samo ta prevara boljela. . . .
"Malena. . . "-počeo si, ali sam te prekinula.
"Ti nemaš pravo da me zoveš malena, izgubio si to pravo kad si nju pusti na moju stranu kreveta"
"Ali nije ono što ti misliš. . . "
"Naravno, nikada nije ono što ja mislim"-rekla sam cinično
"Ne budi takva, daj da ti barem pokušam objasniti, molim te"
"Ajde ali budi brz, moram ići kući staviti oblog na nogu"
"Hoćeš da te vozim kod doktora?"
"Neću kod doktora, ne izmotavaj se, nego ako hoćeš pričati počni već jednom"-bijesno sam rekla.
"Slušaj onu noć kad sam Melitu. . . "-počeo si
"Plavu kuju"-ispravila sam te
"Dobro, plavu kuju odvezao doma, nisam spavao s njom kunem ti se sa svime što volim"
"sva sreća što ja ne spadam u te koje voliš, jer kunut se i lagati"-dobacila sam cinično
"Ti spadaš u te koje volim i ne lažem zato se i kunem, ajde molim te pusti me da dovršim, prestani dobacivati komentare. "
"Ajde dobro"-pristala sam
"Dakle, nisam spavao s njom. Na tulumu se napila i počela raditi scene, ti si plesala u dnevnom boravku a ona, Bojan i ja smo bili u kuhinji. Počela je govorit kako me voli, kako će napraviti striptiz za mene, kako ti ne zaslužuješ da budeš sa mnom. . . i tako te gluposti. Bojan me je zamolio da ju odvezem doma jer sam bio jedini trijezan, a on je rekao kako će tebi sve objasniti. rekao sam dobro, a šta sam drugo i mogao pustiti ju da onakva pijana ide kući, da sjedne za volan i da pogine pa da ju cijeli život nosim na savjeti? dakle, odvezao sam ju, ostavio ispred kuće i čekao da uđe unutra, i vratio se na tulum. Tamo te više nije bilo, pitao sam Bojana gdje si a on mi je odgovorio da ne zna, da te zadnji put vidio ssa njegovim bratom u dvorištu. Ja sam u tom trenutku poludio od bijesa i otišao kući. Eto, to je cijela priča. "
Nisam mogla vjerovati, znala sam da mi ne lažeš, cijelo si me vrijeme gledao u oči, a i nikada nisi znao slagati niti jednu rečenicu a kamoli cijelu priču. U očima ti je pisalo da si iskren. Zbunjeno sam te upitala:"znači, Bojan, njegov brat, i ona plava kuja su sve to smislili da bi ja i ti prekinuli? Kakve koristi oni imaju od toga"-pitala sam skeptično
"Pa plava kuja je zaljubljena u mene, Bojan u tebe, a Bojanov brat im je samo pomogao. Valjda je tako bilo, otkud bi ja to mogao znati šta su se oni zapravo dogovorili?"
"Gorane. . . . . . "-počela sam, ali sam stala, nisam znala što bih ti rekla. Samo si me pogledao i sve ti je bilo jasno. Zagrlio si me čvrsto, a ja sam ovaj put plakala od sreće. Koliko sam samo bila sretna što je sve laž, odlučili smo se vratiti na tulim. Kada su nas vidjeli zagrljene neki su se čudili, a neki su znali da ćemo se pomiriti prije ili poslije. Plava kuja i Bojan su stajali u kutu i gledali nas sa mržnjom. Htjela sam im se osvetiti, ali sam odustala. . . čemu da se spuštam na njihovu primitivnu razinu. Uspjeli su nas posvađati, i time dobili samo jednu bitku, ali mi smo se pomirili i dobili rat. Otišla sam do frenda koji je puštao muziku i zamolila ga da pusti našu pjesmu, on je to učinio i nas dvoje smo sretni zaplesali u neke nove dane pune ljubavi uz obećanje da nas više nikada ništa osim smrti neće rastaviti. . . . . .
". . . . . . . . . . . . . . . . to čarobno jutro u očima mojim kad tvoja sam sva. . . . . . . . . . . . . . . . . . "

nedjelja, 04.03.2007.

......

Hy...
Već neko vrijeme pišem samo priče....
Evo da malo za promjenu promijenimo temu!!
Ovaj vikend bio sam kod svoje bake
Dobro...ajde i nije bilo tako loše...
Bratić me provocirao svaku minutu!!
Dobro da sam uzeo sa sobom neke dvd-e sa muzikom pa sam
slušao preko slušalica da ga ne slušam...nakon nekog vremena
otišao sam do frendice...ona bar nije dosadna...lol
Super cura...poznam ju od rođenja,samo smo se prestali družit kad
sam se doselio u Veliko Trgovišće.(jbg sranja se događaju)
...Sve bi bilo super da se bar nisam dogovorio sa susjedom i još par prijatelja
da idemo na košarku... na našu sreću pala je kiša...
Al nema veze...navečer sam otišao sa ujakom u birtiju
Dosta dugo smo ostali...mislim dok se nije birtija zatvorila...uglavnom otišli smo zadnji.
Danas me ujutro malo boljela glava..(i zub boli kad je šuplji)
Negdje oko 11:00 došla je od susjeda cura...neko smo vrijeme kartali poker,al meni
baš nije išlo... loš dan vjerovatno
Nešto kasnije njih dvoje otišli su u zg,a ja sam otošao pomoć ujaku da operomo BMW.
Lijepo smo ga oprali,ispolirali,promijenil presvlake na sjedalima,naljpili neke ukrase,a moja
bistra ujna sa svojim autom napucala je bmw...
Podrobila je zadnje lampe i slomila branik...Ujak je bio presretan!!!
Nakon toga otišao sam doma.Njih dvoje vjerovatno su se posvadali oko toga,al ja se neću miješat u to...
Kad sam došao doma skoro me nšto primilo!!
Moja bistra braća pokvarila su kompjer,al sve je bilo ok..
Sad trenutačno pisem ovaj post u 0:23 i vjerovatno ga završavam...
Danas se moram dić u 5:00 tj za 3 i pol sata i bilo bi vrijeme da idem spavat!!
Cujemo se sutra!! bay


P.S:možda objavim neku novu priču,samo mi morate reć jesu li dobre ili nisu!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.